U Viničkoj etno kućici i ove je godine obilježeno Valentinovo na poseban, tradicijom prožet način. Već nekoliko godina odgojiteljice Ana Matijašec i Ksenija Humek, odjevene u viničke narodne nošnje, kroz brojne tematske radionice djeci približavaju život naših starih, čuvajući od zaborava običaje i vrijednosti rodnoga kraja.

Ove su se godine okušale u izradi licitarskih srca s djecom iz predškolske skupine „Ježići“. Dok je jedna skupina u kućici sudjelovala u „plesu srca“, druga je u dvorištu marljivo izrađivala i ukrašavala svoja licitarska srca – simbol ljubavi, pažnje i prijateljstva. Kroz igru i stvaralaštvo djeca su upoznala značenje licitarskog srca u hrvatskoj tradiciji te njegovu važnost kao izraza naklonosti i darivanja.

Mališani su se upoznali i s pomalo zaboravljenom tradicijom viničkih „zebica“. Nekada su, prema predaji, djeca po dubokom snijegu tražila slatkiše, nadajući se malom daru, no često su umjesto slastica kući donosila tek ozeble bose noge. Ova priča djeci je približila nekadašnji način života, skromnost i radost u malim stvarima.

Posebno zanimanje izazvala je i priča o starinskom običaju darivanja jabuke – kada bi se mladić zaljubio, djevojci bi poklonio jabuku kao znak svoje naklonosti i poštovanja. Time su djeca naučila kako su se osjećaji nekada izražavali jednostavno, ali iskreno.

Na samom kraju radionice djeca su u dvorištu etno kućice potražila poklone „od ptičica“. Iako su nekada darovi bili skromni i simbolični, danas su mališane razveselili bonbončići, koji su izmamili osmijehe i upotpunili dan ispunjen učenjem, igrom i veseljem.

Ovakve radionice imaju posebnu vrijednost jer djeci na njima primjeren i zanimljiv način približavaju tradiciju, razvijaju osjećaj pripadnosti zajednici te potiču poštovanje prema kulturnoj baštini. Kroz iskustveno učenje, igru i zajedništvo, najmlađi uče cijeniti prošlost i čuvati običaje za buduće naraštaje.